Naime, ja si često vrtim situacije iz prošlosti po glavi, razgovore i događaje, i propitkujem se - što sam mogla napraviti drugačije, kojim putem sam mogla ići i gdje bi bila sada? Da li bi bila sretnija, uspješnija.... da li bi bilo bolje?
Jednom mi je jedna psihologica rekla da nije srela osobu koja je kritičnija prema sebi od mene, pa nakon toga nisam bila sigurna jel to dobro ili loše :D.
Ali da - kritična sam i propitkujem se, jako i često, što me tjera da budem bolja. Valjda :D. Tješim se :D.
Da mogu sjesti u DeLorean (da, ujedno sam i fan ''The Back to the Future'' :D ) rekla bih si par stvari:
- putuj, putuj, putuj. Koliko košta da košta. Uzmi taj ruksak od 80L koji posjeduješ i odi na 2 mjeseca. Odi vidjeti fjordove, ili slonove, ili vrištine. Znam da to želiš.
- prihvati tu ponudu za posao, ili traži, stalno traži. Ne boji se izaći iz sigurnosti i zone komfora.
- iskoristi sve prilike, nemoj odbiti jer si pristojna ili se bojiš da ne razočaraš druge. Ugrabi kad ti se nudi!
- nemoj raditi kompromise na svoju štetu.
- imaj strpljenja, ne žuri.
- opusti se, smij se. Po mogućnosti sa prijateljima. Zovi ih! Pogotovo one 3 iz srednje škole.
- nemoj se bojati. Znam da si tiha i povučena, bojiš se kritike i odbacivanja, ali to te samo koči. Ne boj se neuspjeha; svatko je pao na koljena s vremena na vrijeme. Možda će ostati ožiljci, možda samo privremene ogrebotine, ali ustat ćeš i ideš dalje.
- i zapravo znaš šta - zaboravi sve ovo iznad - samo se voli i sve ostalo će sjesti na svoje mjesto. Otpusti sve što je moglo biti, svo žaljenje za onim što je bilo ili nije, pusti očekivanja i zaboravi na greške. Griješila si i griješit ćeš. Pa šta.
- bez brige, s vremenom ćeš se naučiti brinuti o svom tijelu, što jesti i kako vježbati i ponosna sam na tebe zbog toga.
- i na kraju bi rekla: mala - volim tvoju upornost, tvoju znatiželju i količinu energije koju imaš.
I da mogu, bi li si sve to rekla, ili bih pustila da vrijeme radi svoje? Jer da bilo što bude drugačije to sada ne bi bilo to. S druge strane, bi li se poslušala, dal bi to što promijenilo, ne znam. Poznavajući sebe tada, vrlo tvrdoglavu, preplašenu i nesigurnu, ne bih poslušala, ali vrijedi pokušati :D
Ali opet - sve te stvari i moje male (ili velike) nesavršenosti me čine osobom kakva sam danas i dovele su me tu gdje jesam. Dakle, slažem se sa porukom na fotogafiji:
Generalno sam mišljenja da nema krivog i ispravnog puta, samo različitog (lakšeg ili težeg) i koju god odluku donjeli, ona je u neku ruku ispravna, i kakvi god bili - to ste ipak Vi, savršeni sa svojim malim nesavršenostima. Ono što sam 100% sigurna je da samo treba ići naprijed! Da, pogledati iza sebe i učiti, ali u principu uvijek tražiti bolje, nove izazove i iskustva. I rasti. I biti bolji.
Jeste li vi bezbrižniji ili ste poput mene? Što bi rekli mlađem sebi da možete?
Ana (bug_lady)Oznake: Ana, samopouzdanje, sreća, suradnički post