Kada sam se odvojila od roditelja i počela svoj samostalan život (koji
je paralelno odmah postao i obiteljski) nakon nekog vremena otkrila sam jednu
neobičnu pojavu (ruku na srce primjetila sam ja to i kod staraca, ali sam za to
pomalo krivila mamu :-x).
Otkrila sam da nam nestaju čarape! I to ne cijeli par,
nego po jedna iz para.
Naravno djevica je
proradila u meni i ja sam nacistički naredila muškoj polovici da mora stavljati
čarape u paru spojene u pranje, čarape su vješane na sušenje u paru...sve u
paru, jel'. Pregledala sam filter u perilici, budno pazila na štrikić (živjeli
smo u prizemlju) da ih neko ne krade. Kupovala više parova potpuno istih čarapa
Međutim, unatoč našem trudu, uvijek je postojao neki broj rasparenih čarapa. S
vremenom sam zaključila da u stanu mora postajati crna rupa u kojoj nestaju
čarape. :D
I to ne bilo kakva,
nego jako zeznuta. Ta crna rupa (suprotno svojoj definiciji) ponekad i vrati
čarapu. Ona se seli iz stana u stan s nama. Ima i neobičan smisao za humor. Pri
zadnjem preseljenju prije 3 godine, kad smo se konačno preselili u svoj stan,
ja sam revno spakirala baš sve iz podstanarskog stana, spojila sve rasparene
čarape za koje sam našla par i preselila jednu vrečicu punu nesparenih čarapa,
računajući kada ću raspakiravati stvari da možda još koja čarapa naiđe. Uselili
smo se u prazan stan i ja sam čuvala vrečicu 3 mjeseca na balkonu u nadi da će
se drugi par možda naći. Onda mi je pukao film i frknula sam ih u smeće. Kad
gle ono čuda, kroz neko vrijeme opet rasparene čarape i to baš one (kladila bih
se) čiji sam par već bacila. Kako nisam uspjela zapamtiti baš sve bačene, priča
se opet zavrtila u krug. Rezultat je jedna divna pletena košara na vrhu ormara
u kojoj leže čarape bez partnera, i koju svako toliko neko od oduševljenih ukućana
mora prevrnuti i vidjeti ima li se što za spariti.
Prije nekih godinu –
dvije počele su i nove neobične pojave u stanu. Ovaj put to nije bilo
nestajanje, nego premještanje stvari s naslona na kauču u druge dijelove stana:
ispod stola, radijatora, ormara... I to ne bilo kakvih stvari i bilo čijih.
Radilo se o mojim maramama i jednom grudnjaka na cvjetiće. Pomislila sam, o
Bože nije mi dosta crna rupa sad imam i trola koji vuče moje stvari po podu.
Još i bezobraznog, jer mi je na jednoj marami malo po malo jede resice!
No tu je na sreću
otkriven krivac. Moja Pipi , moja strujiČka (jer revno glođe kablove po kući),
mamunica (jer voli banane) moja zečica je trolica! Znala sam ja da voli trčati
sa stvarima na glavi i prije, obično su to papiri ili vrečice, ali nisam znala
da pati na te ženskaste komadiće. Uhvatila sam ju kako bježi sa grudnjakom, ali
nisam stigla vidjeti kako joj stoji.
Od tada takve stvari odlažem na
malo višoj poziciji za svaki slučaj.
Paralelno sa
rastom moje ljubavi prema kozmetici, primjetila sam postojanje još jedne, malo
manje crne rupe. Kozmetičke crne rupe. Uglavnom i većinom to je bila jedna
sasvim benigna crna rupa, u kojoj su nestajali popisi za kozmetičke kupovine,
što bi rezultiralo mojim povratkom iz dućana sa viškom stvari. Zatim nestajale
su tu i neke moje odluke, kao npr. da nema ispobavanja novih proizvoda jer su
HG proizvodi već nađeni ili da nema novih rumenila jer već imam sve nijanse ili
da mi ne treba još jedna krema jer ih vrtim paralelno već tri.... Sve ono što
se može pripisati mojoj kozmetičkoj ovisnosti, ali ja zasigurno znam da tome
nisam kriva, nego kozmetička crna rupa!
U zadnje
vrijeme ta crna rupa mi je počela zadavati veće muke. Počelo je s tim da mi je
nestalo Illamasqua Hussy rumenilo. Bila sam jako ljuta. Pa čovječe, mogla je
uzeti bilo koju kremu ili losion za tijelo koji stoji otvoren i ne znam kud bi
s njim! I tko će izdvojiti novce za podosta skupo rumenilo. SVE SAM PREVRNULA.
Ne dam ja maj prešs. Ništa. Ajd nisam htjela raditi paniku, jer eto možda se
pojavi. I je hvala bogu, na komodi na sasvim vidljivom mjestu, eto njega jednog
dana, taman pred kupovinu catrice rumenila da je na vrijeme za usporedbu na
ovom blogu. Uf, kako mi je laknulo.
No da, tek
nakon par dana primjetih, da sad fali Art deco rumenilo br 20 LE Dita
kolekcija. Opet PANIKA! To se više ne može ni naći! Grrrrrrr. No ajde i ono se
vratilo nakon nekog vremena.
Onda odjednom primjetih da nedostaje Ecotools
kist za obrve. Ok, hodala sam neko vrijeme sa iscrtanim obrvama olovkom, što
mrzim jer baš ne radim to spretno, ali mislila sam: eto preživjeti ću. Kako se
par tjedana nije vračao, mislim si ja, nije beg cicija i kupih si novi. No nije
prošlo tjedan dana nema ni tog! E je joj baš neki smisao za humor. I eto mene
opet hodam sa nacrtanim obrvama.
Znam sad si
svi mislite ovo je neka zmotani i neorganizirani babac, koji se najeo ludih
gljiva, što je pomalo i istina, no protiv neoborivih dokaza koje sam navela
jednostavno ne možete.
Što mislite
jesu li to crne rupe, ili neki trol s divno uređenim obrvama i 100 nogu
ukrašenih različitim čarapama?
Imate li vi
crne rupe, trolove ili neka druga čudesna bića u svojim domovima? Jeste li
možda našli način kako im stati na kraj?
Ukoliko
sretnete babca s ružno iscrtanim obrvama i prekrasnim
rumenilom to nisam ja.
I ne pokušavajte to kod kuće. Sva prava zadržana.
Oznake: kozmetička crna rupa, Maja, suradnički post