STOP nasilju !!




Večeras sam odlučila pauzirati kozmetičke postove radi jedne teme koja me danima proganja: pisati ili ne pisati. Voljela bih da sam anonimus, vjerojatno bih Vam sve lakše ispričala, ovako je prilično teško pričati o nekim stvarima.

Ponukana Avonovom globalnom inicijativom Vital Voices za koju sam nedavno saznala u borbi protiv nasilja u obitelji, odlučila sam i ja pisati na ovu temu.

Što se tiče Avonove kampanje, više možete pročitati na ovom linku, a ja večeras imam dodati koje slovo.

Zlostavljanje u obitelji može biti u različitim oblicima. Ono fizičko je naravno ,najgore i najteže, no psihičko zlostavljanje je iste težine i može ostaviti grozne posljedice.
Kako sam i sama bila žrtva zlostavljanja, ovo sve Vam pišem iz vlastitog iskustva.

1. Problem: žene su mahom ovisne o muškarcima, posebno u današnje vrijeme besposlice i loše materijalne sigurnosti. Iz straha prema egzistenciji trpe razne psihičke i fizičke torture jer nemaju kamo otići niti se kome obratiti. Ne, nemojte se bojati, ne trpite omalovažavanja radi sebe a najviše radi Vaše djece, obratite se prijateljici ili rodbini i brzo ćete stati na svoje noge. Mnoge žene znaju kuhati, pospremati, peglati..prihvatite takav posao dok ne nađete bolji. Pouzdano znam da se kvalitetne domaćice uvijek traže.

2. Problem: prijetnje i strah. Muškarci se znaju jako dobro prijetiti i biti jaki nad slabijima od sebe. Znam, znam..strah je veliki, posebno jer se mnogi ne libe ispuniti svoje prijetnje. Recite DOSTA, napustite takav život koji Vam stvara samo nemir. U 90 % slučajeva, ubrzo se povuku i pomire sa novonastalom situacijom. U težim slučajevima pozovite nadležne službe, na primjer policiju, mada ne garantiram da oni neće samo napisati zapisnik i otići.

3.Problem: sažaljenje, koliko puta Vam se dogodilo da nakon velike svađe i teških riječi odete i nakon partnerovog placa i obećanja da će se promijeniti, vratite? Tako možete unedogled, donesite odluku i ne vraćajte se ako ste tako odlučile. Rijetko kad ispune obećanje.

4. Prvi fizički nasrtaj: jednom se dogodilo i oprostile ste? Pripazite, jednom dignuta ruka rijetko kad ostane samo jednom. Nažalost, onaj ko digne ruku nad ženom je slabić i ukoliko mu to dopustite samo jednom, pomislit će da može opet.

5. Djeca: za Boga miloga ne dozvolite da Vaše svađe ili fizičke nasrtaje gledaju i slušaju djeca. Ovo pišem iz svog iskustva, takva djeca postaju nesigurna, nedruštvena i anksiozna.Kasnije odrastaju u ljude koji nemaju povjerenja prema drugima sjećajući se svog djetinjstva.



Kako prepoznati žrtve?

1.Imate li u okolini osobu koja je plačljiva, razdražljiva i bojažljiva bez razloga?

2. Zapuštena u smislu frizure, odjeće pa čak i higijene?

3. Primjećujete li dijete koje se ne igra već gleda u prazno,šuti i ne prilazi nikome?

4. Primjećujete li fizičke ozljede koje se ne čine normalnima?

Ne zatvarajte oči, ne okrećite glavu kako to obično ljudi rade i misle da ih se ne tiče. Pokušajte nešto, razgovarajte, ponudite materijalnu pomoć, pozovite ih da se sklone ukoliko ste u mogućnosti.

Nažalost, iz iskustva znam da današnje službe i udruge inertno djeluju na ovakve stvari. Vrlo često žene nakon svega podnose podsmjeh, slijeganje ramenima, okrenuta leđa pa čak i riječi: "Sami ste krivi".
Voljela bih da ako netko zna za dobru instituciju za pomoć žrtvama nasilja u obiteljima da to napiše u komentarima.

I za kraj, da ne ispadnem prokleta feministkinja, nasilnici nerijetko nisu samo muškarci kao ni žrtve obiteljskog nasilja nisu samo žene.

Za kraj, voljela bih da mogu više, voljela bih da ovo malo slova stigne do žrtava i da znaju DA NISU ONE KRIVE ZA NIŠTA, ovako, mogu samo darovati poneku sitnicu jer znam koliko nas kozmetika može razveseliti kada nam je najteže.

Molim sve koji znaju za takve osobe ili su to same da se jave na moj mail.

Pusa!


Oznake: