KAKO USPOSTAVITI NAJBOLJI ODNOS S POŠTAROM

Posted by Dear Skin at 12:22


Online shopping i razni domaći i strani web shopovi su odavno prevladali našim svakodnevnim nabavkama raznih kozmetičkih, odjevnih i ostalih potrepština. 
Šopingiranje doslovno iz kreveta, razne akcije, ponude i promocije u današnjem užurbanom tempu svake žene su osnovni razlozi zašto sve više naručujemo paketiće i čekamo poštara da nam dostavi na vrata.
Tko se jedini "buni" oko toga? Naši poštari! Ok, ponekad i pokoji suprug ili majka kojima je odmah u mislima cifra na kartici, no najčešće se susrećemo s negodovanjem naših poštara koji odjednom imaju pune torbe, veću odgovornost i više posla.
Ako ste korisnice online kupovanja, zasigurno ste se barem jednom suočile s raznim "problemima" oko primitka ili slanja pošiljke.
Poštanski pravilnici su vrlo jasni : svaka usluga slanja se plaća i koliko para-toliko muzike.

Slanje kao obično pismo (može biti teško i do 2 kg) je najpovoljnije slanje i tu nema nikakve potvrde i u slučaju gubitka možete sjest i plakat i žaliti se "upravi vodovoda". Takve pošiljke poštar ubacuje u poštanske sandučiće, a ako je pošiljka veća od otvora, odnosno dimenzija kaslića NIJE DUŽAN ostavljati već napisati potvrdu kojom idete u poštu po pošiljku. 
Vrlo često takve obične a prevelike pošiljke poštari ostavljaju NA kaslićima čime Vam čine medvjeđu uslugu. Smatraju da su time Vama olakšali korake do poštanskog ureda, ali time  riskiraju da netko iz zgrade ili ulice ukrade paketić. Prema tome, u ovom slučaju ih morate upozoriti da ne ostavljaju paketiće na kasliću i/ili oko njega.

Kod preporučenih pošiljaka priča je drugačija i tu je poštar dužan predati pošiljku uz potpis primatelja kao i kod paketa koje obično dostavlja služba dostave , a ne uobičajeni poštar.

KAKO USPOSTAVITI ODNOS S POŠTAROM?

Pretpostavljam da svi imamo svog dugogodišnjeg poštara koji sve znaju onama: gdje živimo, gdje radimo, tko nam je suprug, rodbina, prijatelji i slično. Ja osobno ne volim da poštar ostavlja paketiće drugima, osim ako mu to ne naglasim. Razlog je jasan, opravdavanje što je stiglo, koliko sam potrošila itd.
Za prisan i normalan odnos s poštarom morate upotrijebiti, a što drugo nego ŠARM.
Poštari vole razmijeniti pokoju riječ osim službenih, i ne zaboravite ga pitati par pitanja :

"Kako ste danas? Ima li puno posla ?", ja obično ubacim i pokoju frazu tipa "Koji grozan dan, mogu misliti kako Vam je teško nositi tu torbu!" Ponekad se ne ustručavajte ponuditi ga čašom hladne vode, njima to puno znači i time dajete do znanja da suosjećate s njihovim poslom koji ruku na srce nije nimalo lak.
Moj poštar je dugo godina u mojoj ulici, vrlo često kad imam vremena skuham kavu i ugodno popričam s njim ili ga počastim u obližnjem kafiću. Ovo nije nikakav mito već jedna ljudska gesta koja se lijepo vidi a može puno pomoćiu daljnjem odnosu.
Kada uspostavite jedan polu-prijateljski odnos, pričajte mu kako naručujete neke stvari i da nemate vremena za klasične šopinge i da su neke firme stvarno blesave što sitnicu upakiraju u ogromne kutije :D
Potom mu dajte do znanja kako ne želite da ukućani preuzimaju Vaše pakete i ako je moguće da kad Vas nema doma ostavi poštansku obavijest ili ako već dođete do takve faze poput mene i mog poštara, razmijenite brojeve telefona i neka Vam javi kada ima neki paket za Vas.
Ja sam osobno dosegla takav nivo odnosa s svim mojim poštarima da mi jave telefonski već ujutro i pitaju da li sam kod kuće, te da li da ponesu paket ili ne. Napominjem, da do ove faze treba puno vremena, truda i ugodnog ćakulanja kako bi poštar zadobio povjerenje u Vas kao i Vi u njega.

Kod odnosa s poštarom NEMA mjesta bahatosti, aroganciji ili ne daj Bože prijetnjama tužbi šefu i slično. Kako se Vi postavite prema njemu, on će se isto tako prema Vama, a onda možete očekivati sve po protokolu što može ponekad dovesti do određenih problema koji su onda komplicirani kod rješavanja (zvanje pošte, traženje paketa, pisanje potražnica itd itd)

I za kraj, ako nikako ne možete slijediti ove savjete a želite da Vaše pošiljke nitko ne preuzima osim Vas, otvorite poštanski pretinac (klik) u svom poštanskom uredu i na njega naručujte pakete. Tako ćete same odlaziti po njega i usput baciti kutiju prije nego stignete kući :D

Kakav je Vaš odnos s poštarom? Imate li savjet plus?

22 komentari:

  1. interesantno ! je li to znači da je ipak pametno od dečka, naročito MUZA ,i njegovih očiju, sakriti sve te kutije i kutijice koje ruku na srce nama zenama puno znače, a sve radi mira u kući ?

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Hahaha, to ti najbolje znaš. Radi mojeg mira u kući je bolje da nisu na uvid sve te kutije i pošiljke mojim ukućanima :D

      Izbriši
  2. ne znam, nisam udata, ali zato pitam , da znam kakao je najbolje postupiti :D

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Nisam ni ja udana, ali moji ukućani, posebno mama misli kako trošim puno para i uvijek mi kvoca oko silnih paketića. radi mira u kući, radije pokupim sama paketi bacim ambalažu po putu .D

      Izbriši
    2. mudro u svakom slučaju :)

      Izbriši
    3. My Cup of Beauty29. srpnja 2014. u 22:28

      Tesko tebi, Martina ako ti mama cita postove I redovito prati tvoj blog! ;-) ;-) hihihi
      Meni stave u recycling box sto mi je znala biti sa strane vratiju I onda to ostave bas na vratima tako da skuzim.
      A moji londonsku postari... o njima I njihovoj nigerijskoj 'bandi' je bio jedan dokumentarac na Chanel 4 : Dispatches- 3rd class post. Sad mi je super jer su ovdje postari normalni. Mene muci jedan drugi 'problem' koji mi vec dugo ide na zivce, a mozda I ja napisem pist o tome I izvjetrim svoje frustracije...

      Izbriši
  3. :) ja mislim da je moj poštar simpa lik, iako ga skoro nikada ne vidim jer radim kada on dolazi, ali zato sam mu jako zahvalna kada nabasa na moje susjede ili ode nedaleko od moje zgrade gdje žive meni jedni bliski ljudi i ostavi moje pakete njima; meni to jako puno znači i ne smeta mi jer sam prelijena za ići na poštu preuzeti paket, baš to ne volim; to mi je super olakšanje; meni to ne smeta i nemam neugosnosti, i ja njima pomažem kada im trebam, a u intimu drugog ne ulazimo ako nismo pozvani tako da eto godinama ni jednom me nitko nije pitao ni što to dolazi u paketima, ni koliko košta, a bome je bilo paketa :); ja bih voljela sa poštarom na kavu :D, sigurna sam da je on pun svakakvih zanimljivih priča :DDD; ali vjerujem da su i oni diskretni i profesionalni, kako i treba biti;

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. sada čitam ovaj komentar (Dear Skin) kako te mama opominje i kako baciš ambalažu prije nego dođeš kući :D, iskreno, da ja živim još sa svojom mamom i ja bih isto tako, "a zašto si ovo.." "a zašto toliko trošiš", "a gdje ideš", ... :) mame se samo brinu o nama, njima nema veze što smo odavno odrasle, njima smo uvijek "njihova djeca" :))))))

      Izbriši
    2. Poštari su ti kao svećenici, svašta znaju i vide ali čuvaju tajnu ko oko u glavi :D Ja sam se skompala s svim mojim poštarima, redovito popijemo kavu i čak im dam neke pošiljke da mi pošalju da ja ne idem do pošte. Vrlo je važno biti dobar s njima, uvelike olakša život :D

      Izbriši
    3. Sofia, iako sve kupujem za svoje novce, mojoj mami nije jasno zašto toliko naručujem i nije joj jasno šta će mi 5 pudera ili 5 šampona :D I naravno, samo slušam kvocanja i prigovaranja, kako kažeš, mame uvijek brinu i zaabadaju nos :D

      Izbriši
  4. Meni uredno NE ostavlja obavijest već ostavi u obližnjem kafiću u kojeg NE ZALAZIM, ali on je redovit :D Sreća da konobarice poznaju brata pa ga uvijek zaskoče mojim paketom. Prošli tjedan sam bila na godišnjem, čekala svako jutro da mi donese paket, ali nije se potrudio ni pozvonit, već, opet, ostavit u kafiću. Strava, još više užas.

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Ovo je zaista strava jer ne razumijem otkud mu ideja ostavljati na mjestu koje nema veze s tobom i to na javnom gdje može lako nestati?Jesi li razgovarala s njim?

      Izbriši
  5. Ja imam baš super poštara, skroz je simpatičan i ako me nema doma onda pusti kod susjeda da ne nosi paket opet natrag što je meni ok. Prije sam stalno morala u poštu zbog papirića, pa nekad ne bi ni stigla tako da mi ovaj dogovor baš paše :)

    OdgovoriIzbriši
  6. ja sam svoje dojmove o mom poštaru jučer iznijela!
    Rekla sam ti da mora bit da šarmiraš poštara i bingo!
    Što se ukućana tiče, uglavnom smo kući ujutro ja i mala, a nju sam istrenirala da već zna gdje treba sakriti ambalažu! Dogodilo mi se da je muž bio na godišnjem tjedan nakon Uskrsa, a ja sam radila. On je jadan bio šokiran što mu je tri puta došao poštar sa paketom! Objasnila sam mu da su bili uskršnji popusti, pa ja kupila. Kaže, srećom nisu cigle na popustu, jer bi ti i njih nakupovala!

    OdgovoriIzbriši
  7. Ja nisam tako fina, jer na fino nema ništa. Meni je poštar vazda ostavljao papiriće da dođem u poštu, sitne pakete ne može da nosi. Onda kaže kako ja taj dan nisam bila kod kuće, a ja ga ulovim da ubacuje papirić u moje sanduče. Onda mi je došao na vrata da se izdire i preti da neće da nosi paketiće, na moja vrata!!! Tu samo što ga ubila nisam, ima da nosi to mu je posao, ja mu školu i posao birala nisam. Tada ga prijavila nisam, jer znam da je dobio dete, te mi je bilo žao u momentu. Ali, zato sam mu dobrano zapretila i sledeći put drzne li se ima da ga prijavim makar paket ne videla nikada. I čik pogodi, od tada je fin i ažuran! U ovim našim zemljama da svi prijavljuju i svi bi radili svoj posao. Izvini što sam ovako oštra, ali mene je moj dobrano živaca koštao. Račune nam ne raznosi na vreme, ceo svet plaća na vreme, ja moram da platim kamatu jer mi poštar ne donese račun. Time ću tek morati da se pozabavim.

    OdgovoriIzbriši
  8. Baš zanimljiv post. :) I ja se trudim da fino razgovaram sa poštarima, jer su tada i oni nekako pristupačniji. :) Što se tiče paketa, hm... da i ja volim da ne gledaju svi koliko paketa dobijam, nekad me bude i sramota od komšija. :D

    OdgovoriIzbriši
  9. Oh, dobra sam, al još moram kavu početti nuditi, i vodu i sokiće. No, ja se izvučem kojom kunom bakše i pričicama iz života. Mladi dečki imaju svoje teme, oni malo stariji već naginju sami online naručivanju, a seniore pitam jel ih noge bole i zezam kako oboje stojimo al će on prije u mirovinu. No, i dalje me brinu ove kave, muž još nekako pakete preživi, al moju kavu s dostavljačima.....hm,pa to su njegovi poznanici. ;)

    OdgovoriIzbriši
  10. Ja imam ok odnos sa svojim poštarom, uvijek se lijepo pozdravimo i pitam ga kako je, pa ako ima malo veći paketić što ne stane u sandučić siđem 2 kata niže i njemu je to itekako drago :D a za manje stvari sam mu ostavila ključ od sandučića, pa ako ne može ubaciti kroz rupe, onda fino otključa i ubaci. :) A ako nas nema, uredno ostavi obavijest. Još nisam u fazi da mu ostavljam broj mobitela, a i ne naručujem puno stvari a i većinom su sve sitnice koje mogu stati u sandučić. I nikada nije ništa ostavio NA sandučiću.

    OdgovoriIzbriši
  11. meni je moj Kiki super... problema imam kad ode na bolovanje ili godišnji, onda malo toga dođe na adresu, vraćaju se i računi i paketi, sve u svemu đumbus totalni :P

    OdgovoriIzbriši
  12. eh dozivjela sam i pakete na sanducicu na sto me srce strefilo al je ipak bio tamo, a danas taman mi jedna preporucena posiljka nije dostavljena nego sam morala sama po nju, pretpostavljam da mu se nije dalo jer je cijeli dan netko bio doma i tako, ni ne poznam svoje postare pa je malo teze uspostavit odnos s njima, al ne bi ih ubilo malo vise profesionalnosti

    OdgovoriIzbriši
  13. ok za manje koverte ali recimo kad bi imala dobit salvete a dobila bi vise od očekivanog tada bi ona koverta bila prepuna i stavljena taman u sandučić da nemoze mrdat ni livo ni desno a ja se ko budala mucim da je izvućen van. a di su potrgane i sazvakane koverte, polomljene figurice od gipsa? nabijen sat sa kutijom, miris, krema u zaštitnoj koverti? sad sve sta ne stane donosi na vrata jer mi je muka od takvog ponašanja

    OdgovoriIzbriši
  14. Hahahaha! Ja nemam tih problema. Ako i trosim, trosim svoje pare i niko mi ne prigovara :)

    OdgovoriIzbriši