NIGHT EATING SYNDROME-SINDROM NOĆNOG JEDENJA

Posted by Dear Skin at 00:13

Današnji post posvećujem jednom sindromu odnosno poremećaju od kojeg ja osobno patim oko 10 godina a znam da od njega pati veliki broj ljudi, posebno žena.
Cijeli dan nemate volju za jelom, jedete malo ili ništa a onda navečer kada ukućani legnu i nastane tišina-tulum!! Tamanite sve pred sobom: slatko, slano a što je najbolje, ako se ustanete iz kreveta noću-pravac kuhinja i ponovno jedenje. Poznato?
Rezultat idućeg dana? Bezvoljnost, umor, pospanost i grižnja savjesti...Ako se pronalazite u svemu ovom, onda poput mene patite od "night eating syndrome"(NES) odnosno poremećaja prehrane. Ovaj sindrom definitivno nije samo poremećaj prehrane već i spavanja i raspoloženja.
Vjerojatno ste već pokušali 100 puta taktiku :"e neću više jesti iza 20 sati", "za kaznu ne jedem cijeli dan", "staviti ću samo jabuku na noćni ormarić" i slične trikove a pretpostavljam da ste pročitali mnoge savjete poput:
  • popijte topli kakao prije spavanja
  • jedite pet obroka tokom dana
  • navečer pojedite laganu večeru punu protrina i ugljikohidrata i tako...

E pa, kao okorjela NES sindrašica svi savjeti koje sam pročitala kod mene ne pale :/ 
Kako je sve krenulo: prvi problem koji se kod mene pojavio je stres. Stres je općeniti pojam i može značiti sve i svašta, ali recimo da sam u tom periodu radila jako stresan posao u smjenama gdje mi metabolizam više nije imao pojma koje je doba dana. Druga stvar je posao u kojem nemate pauzu i jedete kada ulovite priliku. Takvi poslovi obično rezultiraju da ništa ne jedete dok ne završi radno vrijeme pa tada pregladnite i nadoknadite pola dana. Užas.
S druge strane stres i emocije kao da počnu popuštati u noćnim satima, ono sve je tiho i mirno, svi spavaju i tada ostaje vrijeme samo za vas koje iskoristimo da se dobro najedemo jer ko zna kada će stres i obaveze ponovno biti na vrhuncu i nećemo stići jesti :D
Što relativno "pali" kod mene:
  • umor, veliki umor i odlazak na spavanje doslovno kada više ne mogu gledati. Na taj način ostanem relativno cijelu noć u krevetu mada ponekad niti on nije prepreka za noćne izlete u kuhinju.
  • spavanje negdje drugdje: nije neki savjet, ali kada spavam negdje gdje nisam doma, ovakvi izleti se ne događaju. Na primjer na putovanjima, kod rodbine, prijateljice...fascinantno je kako moj um tada zna cijelu noć da nisam doma i nema poriva za jedenjem :D
  • nema zalihe hrane: ova taktika mi je genijalna ali je često nemoguća obzirom na moje ukućane
  • vježbanje: vjerojatno bi i neka tehnika opuštanja pomogla, ali već sama fizička aktivnost rezultira da ne želim trošak kalorija kvariti novim unosom :D
POZADINA SVEGA: vrlo često ćete čitati da je NES povezan s "prazninom" u životu, emocionalnim i drugim nezadovoljstvom, slabim samopouzdanjem i depresijom. Moram ovo demantirati jer poznajem puno ljudi koji nemaju apsolutno niti jednu karakteristiku a opet pate od ovog sindroma. Naravno, mi žene se često tješimo hranom, posebno slatkim ali ovo nije isključivo i pogađa sve, bez obzira na psiho-fizičko stanje. Zato, ako patite od ovog poremećaja nemojte odmah misliti da s vama nešto nije u redu i da smo automatski neke čudne biljke ili depresivne. Potpuno smo normalne ali imamo poremećaj. 
Za kraj, ono što vam mogu savjetovati je uklonite zalihe hrane i ostavite samo neko voće u slučaju krize a opet, što god ja ili netko drugi pisao, simptomi će se ponovno javljati tako da predlažem neku skupnu terapiju gdje možemo jedne drugima pomoći savjetom ili anegdotom.
Odoh sada objaviti post i nešto prelazogajiti :D


Patite li od sindroma noćnog jedenja? Imate li koji savjet plus?

6 komentari:

  1. ne jedem noću, tako sam živjela dok sam studirala, pa sam jela dok god bih bila budna.
    jedna od stvari koja me spriječava da jedem kasno navečer je to što ja nakon jela ne mogu zaspati, i onda satima ležim budna, punog želuca, i nisam baš sretna.
    prije sam jela emocije. nemam nikakav pametan savjet. mene je jednostavno prošlo (mada nikad nisam imala noćna dizanja da jedem). mogu samo reći da, ako već krenete čistiti fridž usred noći, nemojte nakon toga razvijati grižnju savjesti. pojedite s guštom.

    OdgovoriIzbriši
  2. Nasmijala si me sa ovim postom, ali da slažem se s tobom da dosta ljudi ima taj problem. Baš zbog toga što ljudi tek navečer imaju vremena opustit se i malo uživat :-p Kod mene defininitivno pomaže to da nemam zaliha, živim u studentskom domu i izbjegavam išta od hrane kupovati za u sobu, jedem samo u menzi i kad dođem u napast u kasnim satima, jednostavno nemam ništa pri ruci :-p

    OdgovoriIzbriši
  3. Nisam znala da za ovo postoji i zvanični naziv :) Ne patim od ovog sindroma, kada legnem to je to, ustajanja više nema, ali u popodnevnim i večernjim satima imam povećanu potrebu za jelom, pojela bih sve šta sam izbegla tokom dana.

    OdgovoriIzbriši
  4. Na sreću, nemam ovaj običaj! Ali, ako popodne malo odspavam, spopadne me neutaživa želja za slatkim. Ako ne spavam, onda nemam tu potrebu.

    OdgovoriIzbriši
  5. imala sam iskustva sa NES - moj bivsi decko je imao bas taj problem ... kao ukucan mogu da kazem, da je to bio stvarno veliki problem ... jel se znalo desiti da se probudim "sutradan" a frizider (i ostale rezerve) prazan - to me je izludjivalo ...

    OdgovoriIzbriši
  6. Dali je tko uspio to izlijeciti i kako? Ima puno o tome ali nikakva adresa bilo sto gdje i kako to rijesiti? Pozz

    OdgovoriIzbriši