NIGHT EATING SYNDROME-SINDROM NOĆNOG JEDENJA


Današnji post posvećujem jednom sindromu odnosno poremećaju od kojeg ja osobno patim oko 10 godina a znam da od njega pati veliki broj ljudi, posebno žena.
Cijeli dan nemate volju za jelom, jedete malo ili ništa a onda navečer kada ukućani legnu i nastane tišina-tulum!! Tamanite sve pred sobom: slatko, slano a što je najbolje, ako se ustanete iz kreveta noću-pravac kuhinja i ponovno jedenje. Poznato?
Rezultat idućeg dana? Bezvoljnost, umor, pospanost i grižnja savjesti...Ako se pronalazite u svemu ovom, onda poput mene patite od "night eating syndrome"(NES) odnosno poremećaja prehrane. Ovaj sindrom definitivno nije samo poremećaj prehrane već i spavanja i raspoloženja.
Vjerojatno ste već pokušali 100 puta taktiku :"e neću više jesti iza 20 sati", "za kaznu ne jedem cijeli dan", "staviti ću samo jabuku na noćni ormarić" i slične trikove a pretpostavljam da ste pročitali mnoge savjete poput:

E pa, kao okorjela NES sindrašica svi savjeti koje sam pročitala kod mene ne pale :/ 
Kako je sve krenulo: prvi problem koji se kod mene pojavio je stres. Stres je općeniti pojam i može značiti sve i svašta, ali recimo da sam u tom periodu radila jako stresan posao u smjenama gdje mi metabolizam više nije imao pojma koje je doba dana. Druga stvar je posao u kojem nemate pauzu i jedete kada ulovite priliku. Takvi poslovi obično rezultiraju da ništa ne jedete dok ne završi radno vrijeme pa tada pregladnite i nadoknadite pola dana. Užas.
S druge strane stres i emocije kao da počnu popuštati u noćnim satima, ono sve je tiho i mirno, svi spavaju i tada ostaje vrijeme samo za vas koje iskoristimo da se dobro najedemo jer ko zna kada će stres i obaveze ponovno biti na vrhuncu i nećemo stići jesti :D
Što relativno "pali" kod mene:
POZADINA SVEGA: vrlo često ćete čitati da je NES povezan s "prazninom" u životu, emocionalnim i drugim nezadovoljstvom, slabim samopouzdanjem i depresijom. Moram ovo demantirati jer poznajem puno ljudi koji nemaju apsolutno niti jednu karakteristiku a opet pate od ovog sindroma. Naravno, mi žene se često tješimo hranom, posebno slatkim ali ovo nije isključivo i pogađa sve, bez obzira na psiho-fizičko stanje. Zato, ako patite od ovog poremećaja nemojte odmah misliti da s vama nešto nije u redu i da smo automatski neke čudne biljke ili depresivne. Potpuno smo normalne ali imamo poremećaj. 
Za kraj, ono što vam mogu savjetovati je uklonite zalihe hrane i ostavite samo neko voće u slučaju krize a opet, što god ja ili netko drugi pisao, simptomi će se ponovno javljati tako da predlažem neku skupnu terapiju gdje možemo jedne drugima pomoći savjetom ili anegdotom.
Odoh sada objaviti post i nešto prelazogajiti :D


Patite li od sindroma noćnog jedenja? Imate li koji savjet plus?

Oznake: , , ,