Današnji post posvećujem jednom sindromu odnosno poremećaju od kojeg ja osobno patim oko 10 godina a znam da od njega pati veliki broj ljudi, posebno žena.
Cijeli dan nemate volju za jelom, jedete malo ili ništa a onda navečer kada ukućani legnu i nastane tišina-tulum!! Tamanite sve pred sobom: slatko, slano a što je najbolje, ako se ustanete iz kreveta noću-pravac kuhinja i ponovno jedenje. Poznato?
Rezultat idućeg dana? Bezvoljnost, umor, pospanost i grižnja savjesti...Ako se pronalazite u svemu ovom, onda poput mene patite od "night eating syndrome"(NES) odnosno poremećaja prehrane. Ovaj sindrom definitivno nije samo poremećaj prehrane već i spavanja i raspoloženja.
Vjerojatno ste već pokušali 100 puta taktiku :"e neću više jesti iza 20 sati", "za kaznu ne jedem cijeli dan", "staviti ću samo jabuku na noćni ormarić" i slične trikove a pretpostavljam da ste pročitali mnoge savjete poput:
- popijte topli kakao prije spavanja
- jedite pet obroka tokom dana
- navečer pojedite laganu večeru punu protrina i ugljikohidrata i tako...
E pa, kao okorjela NES sindrašica svi savjeti koje sam pročitala kod mene ne pale :/
Kako je sve krenulo: prvi problem koji se kod mene pojavio je stres. Stres je općeniti pojam i može značiti sve i svašta, ali recimo da sam u tom periodu radila jako stresan posao u smjenama gdje mi metabolizam više nije imao pojma koje je doba dana. Druga stvar je posao u kojem nemate pauzu i jedete kada ulovite priliku. Takvi poslovi obično rezultiraju da ništa ne jedete dok ne završi radno vrijeme pa tada pregladnite i nadoknadite pola dana. Užas.
S druge strane stres i emocije kao da počnu popuštati u noćnim satima, ono sve je tiho i mirno, svi spavaju i tada ostaje vrijeme samo za vas koje iskoristimo da se dobro najedemo jer ko zna kada će stres i obaveze ponovno biti na vrhuncu i nećemo stići jesti :D
Što relativno "pali" kod mene:
- umor, veliki umor i odlazak na spavanje doslovno kada više ne mogu gledati. Na taj način ostanem relativno cijelu noć u krevetu mada ponekad niti on nije prepreka za noćne izlete u kuhinju.
- spavanje negdje drugdje: nije neki savjet, ali kada spavam negdje gdje nisam doma, ovakvi izleti se ne događaju. Na primjer na putovanjima, kod rodbine, prijateljice...fascinantno je kako moj um tada zna cijelu noć da nisam doma i nema poriva za jedenjem :D
- nema zalihe hrane: ova taktika mi je genijalna ali je često nemoguća obzirom na moje ukućane
- vježbanje: vjerojatno bi i neka tehnika opuštanja pomogla, ali već sama fizička aktivnost rezultira da ne želim trošak kalorija kvariti novim unosom :D
POZADINA SVEGA: vrlo često ćete čitati da je NES povezan s "prazninom" u životu, emocionalnim i drugim nezadovoljstvom, slabim samopouzdanjem i depresijom. Moram ovo demantirati jer poznajem puno ljudi koji nemaju apsolutno niti jednu karakteristiku a opet pate od ovog sindroma. Naravno, mi žene se često tješimo hranom, posebno slatkim ali ovo nije isključivo i pogađa sve, bez obzira na psiho-fizičko stanje. Zato, ako patite od ovog poremećaja nemojte odmah misliti da s vama nešto nije u redu i da smo automatski neke čudne biljke ili depresivne. Potpuno smo normalne ali imamo poremećaj.
Za kraj, ono što vam mogu savjetovati je uklonite zalihe hrane i ostavite samo neko voće u slučaju krize a opet, što god ja ili netko drugi pisao, simptomi će se ponovno javljati tako da predlažem neku skupnu terapiju gdje možemo jedne drugima pomoći savjetom ili anegdotom.
Odoh sada objaviti post i nešto prelazogajiti :D
Patite li od sindroma noćnog jedenja? Imate li koji savjet plus?
Oznake: nes sindrom, noćno prejedanje, poremećaj u prehrani, zdravlje