Viđate neke pojmove i proizvode, a često ne znate o
čemu se radi niti da li je upravo to stvar koja je za vas?
Sjećam se kada sam ja bila mlađa postojalo je svega tri do četiri proizvoda i ne toliko brendova kao danas, a svodilo se svega na dnevnu, noćnu kremu, tonik i mlijeko za lice. Sastojci se nisu puno isticali, a trend je bio klasifikacija proizvoda prema godinama.
Danas, nakon što je kozmetička industrija jako uznapredovala, kroz godine su krenule prave pomame određenih proizvoda i sastojaka. Da li je sve za nas i što možemo očekivati?
MICELARNA OTOPINA:
Prva pošast je nastala dolaskom prve micelarne otopine (koliko se ja sjećam bila je Biodermina) i tada je krenulo ludilo među svakim brendom koji nudi svog konja za utrku. Trend micelarnih je toliko uznapredovao da je svaki brend počeo unutar asortimana nuditi micelarne i po tipovima kože pa tako možemo birati micelarne za suhu, osjetljivu, masnu pa čak i anti age micelarne.
Da li su nam micelarne potrebne ? Da, jer želimo što prije ukloniti nečistoće sa lica, ali s druge strane imajte na umu da su prvenstveno osmišljene kao pomoć vizažistima kako bi na brzinu očistili lice modelima na snimanjima. Korištenje micelarne mnogim ženama koje sam ja imala priliku vidjeti često uzrokuje dugotrajno isušivanje tako da ja uvijek glasam ovisno o tipu kože za neke čistilice koje će bolje sačuvati barijeru kože /uljne čistilice, losioni i kremasti čistaći uz eventualni dodatak neke spužvice i dobrog gela za umivanje za dodatan osjećaj čistoće). Kada smo kod toga, neke osobe vole onaj škripavi osjećaj nakon čišćenja, dok neki vole očistiti lice bez osjećaja zatezanja nakon umivanja.
BB KREME:
Drugi trend koji nam dolazi iz Azije su naravno BB kreme. Ja sam osobno koristila sve moguće BB kreme koje su se mogle kupovati online, a dolaskom BB-ica u Europu i prihvaćanje svakog brenda iskreno nisam vidjela istu stvar i još uvijek "naše" BB -ice se ne mogu mjeriti s azijskima barem po pitanju prekrivenosti i zaglađenosti na licu. BB, CC i DD kremama je multifunkcionalna funkcija da zamjenjuju više proizvoda poput kreme za lice, korektora, pudera, primera i spf-zaštite, ali veliki je problem što većina naših BB krema vrlo brzo oksidira na licu i ostavlja dojam obične tonirane kreme tako da u odnosu kako smo ih nekad zvali tonirane kreme i danas BB kreme ja osobno ne vidim neku razliku. Čast izuzecima poput Clinique i Nuxe BB krema koje sam ja uspjela probati i koje daju najsličniji efekt azijskim kremama. Kada smo kod njih, nažalost većina njih je dosta svjetla i siva jer je i njihova koža drugačija pa se kod nas u njima mogu pronaći samo žene sa sličnim tenom.
AZIJSKA KOZMETIKA: Što se tiče azijske kozmetike, itekako mi nije stran pojam i kupovala sam preko interneta razna čuda od kojih su neka bila super, neka malo manje, ali koliko vidim trend je došao i kod nas pa su tako mnogi brendovi inspirirani azijskom kozmetikom ubacili razne esencije, sheet maskice i ostala istočnjačka čuda, iako je naš zakon nešto stroži pa eto, ipak ne mogu kopirati njihove sastojke ali mogu mamiti nazivima. Koliko je to prosječnoj ženi zanimljivo, pokazat će se na policama. Meni su osobno neki azijski trendovi itekako korisni poput ulja i emulzija za skidanje makeup-a, raznih esencija i maski te ih redovito koristim kao i neke dodatke prehrani, ali to je tema nekog drugog posta. Btw. čitam neki dan o Baleinoj crnoj maski za 7 kn i nikako ju uloviti, pa ako netko zna gdje ima neka mi javi. Jako sam znatiželjna oko efekta i kako su uspjeli "skinuti" azijske crne maske.
C VITAMIN:
Prije nekoliko godina medijima i brendovima haračio je C vitamin koji je i danas jako popularan, a mnoge korisnice su vidjele njegovu moć nad sivom, umornom i neujednačenom kožom. Danas skoro svaki brend nudi neki proizvod sa C vitaminom i ja ga osobno smatram vrlo korisnim u njezi lica, ali nije naravno za svakoga. Neki oblici ali i dodani sastojci u takvim proizvodima mogu neke osobe iritirati, kao što nije niti svejedno koji oblik C vitamina se koristi.
Većina zna za najčišći oblik zvan Askorbinska kiselina koja ima tendenciju brzo oksidirati i samim time više nije korisna za kožu. Danas postoje derivati C vitamina upravo radi njegove nestabilnosti, no nažalost takvih proizvoda je kod nas jako malo. Neki dosjetljivi proizvođači ponekad stavljaju umjetne boje pa je i proizvod u početku žut tako da ne možemo znati da li je C vitamin oksidirao. Askorbinska kiselina je čisti oblik vitamina C, ali vrlo nestabilan i kod kupovine proizvoda treba dobro pogledati u kakvoj je kombinaciji s ostalim sastojcima i ambalaži (tamna, staklena bočica). Danas postoje derivati C vitamina poput sodium asorbyl phosphate (SAP) koji ja osobno preferiram jer koristeći ovakav oblik borim se protiv foto oštećenja i mrljica bez bojazni da će oksidirati na licu i porama. Istovremeno poput oblika magnesium asorbyl phosphate (MAP) koji se mojim klijentima pokazao odličnim protiv jakih mrlja poput SAP-a, ali problem je što takvih proizvoda na našem tržištu nema mnogo i ja sam osobno probala svega jedan proizvod u ovakvom obliku C vitamina.
Da se vratim na modu C vitamina, iako jenjava, i dalje in jer ga žene vole, brendovi su počeli nuditi i visoke koncentracije naglašavajući na svojim ambalažama. Moram naglasiti da postotak ne znači puno jer mi ne možemo znati koji pH je u proizvodu da bi sastojak bio iskoristiv. Bilo kako bilo, C vitaminu se uvijek rado osmjehnem i koristim godinama kroz razne proizvode. Trenutno serum u SAP obliku koji fantastično sudjeluje s mojom kožom u smislu elastičnosti i ujednačavanja kože.
BOSTERI vS SERUMI:
Nova moda koja je nastala nedavno su boosteri: naime, neki brendovi su upotrijebili ovu riječ koju bi preveli kao pojačivač kao nešto vrlo moćno i tako bi trebalo biti. Kažem trebalo bi jer booster znači da je prepun nekih aktivnih tvari kojima ćemo pojačati svoju dozu kreme (miješajući kapi u kremu) ili nanoseći direktno na lice. Boosteri barem ono što sam ja probala nisu ništa specijalno u odnosu na serume jedino što moćnije zvuče dok ne vidim sastav iako meni kao ne kemičaru razni peptidi i wow molekule malo znače. Koristila sam i koristim nekoliko boostera i redovno ih upotrebljavam u svojoj njezi, iako osobno ne vidim smisao bustanja kreme npr spf-om jer ako na boosteru piše spf 50 koliko ću ja s tim kapima dobiti u svojoj dozi kreme?
NIACINAMID:
Najnovija moda je zvana niacinamid (vitamin b3) koji je meni osobno poznat odavno, ali u posljednje vrijeme razglašen i iskače iz paštete skoro kod svakog brenda. Niacinamid je odličan sastojak koji umiruje i posebno dobar kod akni i osjetljive kože. Sjećam se prije nekoliko godina da sam svIjećom morala tražiti taj sastojak u proizvodima, dok danas postoje specijalizirani proizvodi koji nude visoke koncentracije niacinamida. Kada smo kod njega, meni osobno je taj sastojak drag, ali u kombinaciji s ostalim sastojcima i antioksidantima, sam po sebi na mojoj koži nema poseban efekt, ali bit ću iskrena jer ja nemam melazme, akne niti posebne mrljice tako da takvog efekta na mojoj koži nema.
GLINA:
Neki sastojci pomalo zaboravljeni ponovno se vraćaju u modu, jedan od njih je svakako glina pa tako danas možemo birati razne proizvode od glina za lice, tijelo, kosu pa čak i nokte što je meni osobno drago jer glina je zaista jedan od odličnih sastojaka u pročišćavanju kože. Ipak, kod korištenja gline ja sam još uvijek tim da se proizvodi sami izrade jer sama glina po sebi nije skupa, a jednostavno se kombinira s raznim uljima i hidrolatima pa tako možemo napraviti razne maskice za lice, tijelo i kosu. Kada smo kod gline, postoje nekoliko vrsta :
zelena- namijenjena masnoj koži i prilično isušuje stoga ju ne treba prečesto korsititi
roza ili crvena glina-meni osobno najdraža vrsta jer je pogodna za osjetljivu kožu, čak djeluje n amoje krhke kapilare
žuta glina- koju osobno nisam probala, a kažu da je odlična kod kože sklone ekcemima i dermatitisu
bijela glina poznatija kao kaolin-meni osobno draga vrsta zbog neutralnog pH i vrlo antiseptičkih osobina posebno kod jako osjetljive kože. Osobno ju koristim u nekim maskama i pastama za zube kao i kod obloga za alergije od sunca uz naravno dodatak biljnih ulja ili jednostavno destilirane vode.
Najveći problem kod proizvoda na bazi gline su neki drugi sastojci koji mogu neke osobe smetati pa samim time odbacuju uopće mogućnost korištenja gline što je zapravo šteta.
KISELINE ZA LICE: moda u kozmetici koja ne prestaje već se prilično usavršava, ali je problem kada kupimo pogrešan proizvod, odnosno pogrešnu kiselinu. Nije svaka kiselina jednaka niti ima istu namjenu. Više o kiselinama pisala sam u ovom postu, s tim da kod proizvoda s kiselinama ne treba gledati postotak u želji za boljim učincima već pH proizvoda jer često čujem kako je nekome proizvod s 5% kiselina bolje djelovao od nekog s 20 ili više %. Osobno koristim kiseline i to svaku večer posebno sada kada sam prestala s upotrebom retinola koji je na mojem meniju zimi. Kiseline, a posebno BHA kiseline pomažu mi da moje proširene pore oko nosa ostanu potpuno čiste. Definitivno planiram napisati i pokazati vam kako čistim lice i koristim kiseline prije spavanja, s tim da prakticiram duplo čišćenje lica koje je mnogima još uvijek nepoznanica.
SMILJE: sastojak koji je već nekoliko godina u modi i nedavno razgovarajući s jednom poznatom aromaterapeutkinjom rekla mi je jednu rečenicu o kojoj ja osobno ne znam što bih mislila al eto zgodno da spomenem: "Smilje su isfurali Francuzi kako bi se obrstio naš Jadran", e sad da li je to tako ili nije ne želim ulaziti ali da je Smilje koristan sastojak to definitivno nije nimalo upitno. Smilje koriste odavno naše bake i djedovi, a kozmetička industrija ga je objeručke prihvatila kao nešto čime će mamiti svoje kupce. No da li je Smilje sve što piše na proizvodu? Postoje hidrolati smilja, macerati smilja, ekstrakti što može biti bilo što kao i ono najvažnije eterično ulje Smilja kojeg vrlo malo proizvođača koristi jer pogodite što? Preskupo je u proizvodnji pa se u neku jeftinu bazu ubaci koja kap macerata smilja kojeg svatko kome je dostupno može i sam napraviti i nazvat proizvod kremom ili serumom od Smilja. Još je dobro dok je maerat u proizvodu, barem postoji neko biljno ulje unutar sastava ali problem je kada se u proizvod dodaju sintetički ekstrakti vrlo povoljni, a kupci misle kako se doista mažu Smiljem. Cijena nikad nije presudna jer nažalost takav slučaj možete vidjeti u proizvodu od 50 kn kao i u onom od 500. Primjer: Olival vS Loccitane
KONJAC, BLENDER...prije par godina osobno sam znala samo za dva proizvoda koji niti nisu bili dostupni na našem tržišu: Konjac sponge i Beauty blender. Danas skoro svaki brend ima svoju verziju istih pa iako sam neke uspoređivala osobno mislim da jedni druge kopiraju jer ako je to ista stvar zašto toliko variraju u cijenama? Okej, netko može napraviti bolju kopiju od originala i ne mislim da možda ne plaćamo ime, ali imam sreću da razgovaram s raznim stručnjacima koji sami svojim svakodnevnim iskustvom kažu da nije ista stvar. Naravno neki vizažisti će kupiti jeftinu verziju blendera i trgati ju na komadiće kako bi što više uštedili na materijalu, posebno ako imaju puno posla. Neki razmišljaju na način " tko će trošiti original samo tako za nečiji vrat, ruke ili noge, a isto vrijedi i za razna svjetlucava ulja". Kada smo kod ulja, moje mišljenje je da jedino prava biljna ulja mogu sinergijski djelovati s našim organizmom jer mi smo organska bića, biljna uja su organska dok svi naftni derivati rade koži efekt da ju oblažu i čine ljepšom, a u krajnjem slučaju to je svakoj ženi donekle u interesu. Isto vrijedi i za silikone, oni nemaju neku funkciju u proizvodu osim da zamaskiraju stanje što je prosječnoj ženi u interesu kao i meni u krajnjem slučaju. Naravno da ću u očajnom stanju posegnuti za proizvodom sa silikonima jer ne želim hodati masna i ispucane kose. Tu prvenstveno mislim na dnevnu njegu i makeup. Činjenica je da danas svi pa i oni nazagriženiji zagovornici i prodavači Bio i natural proizvoda posegnu za proizvodima koji sadrže ono što se kosi njihovim uvjerenjima zašto bih onda ja ili bilo tko od nas koristio ono što mu ne pruža zadovoljavajući efekt. Kada smo kod toga, iskreno sam vjerovala da mnogi proizvođači čiste prirodne kozmetike koriste samo ono u što i sami vjeruju no nažalost, nije tako. Pa čak niti stručnjaci koji se pozivaju na prirodni makeup ne vjeruju u svoje proizvode, zašto bih onda ja u to vjerovala.
Osobno ne mislim da treba biti rob nečega, niti sam sama rob bilo kakve propagande. Zašto osoba ne bi koristila prirodni proizvod , kremu za lice, a neki sintetički gel ili puder za lice ako joj više odgovara? Problem nastane kada se kupe i koriste proizvodi koji nisu za našu kožu, a to pišem iz osobnog iskustva.
NAJNOVIJA INSTAGRAM MODA: razna ulja koja se nanose prije šminke. Neka bi trebala održati makeup postojanim cijelog dana, a neka obećavaju glow efekt. Nedavno sam došla u posjed jednog takvog proizvoda koji košta oko 60 dolara i vidjevši sastojke (pojačivač apsorpcije,ulje ploda divlje ruže, suncokretovo ulje, jojobino ulje i nešto malo zlata) upakiranog u fensi bočicu zapitala sam se što to radi koži, a uostalom ne vidim barem po sastojcima nešto spektakularno. O efektu ću moći više reći kad isprobam al iskreno se bojim kaosa obzirom da je meni ulje divlje ruže komedogeno pogotovo u tako visokoj koncentraciji. Sad očekujem i takav trend naših brendova..
IRITANSI, KOMEDOGENOST:
Internet je prepun novih i starih članaka, istraživanja i zbunjujućih naslova upravo kao kod hrane. Da li vam se dogodilo da ste čitali kako kava nije dobra, pa je onda ipak dobra i slično? Isto je s kozmetikom, znamo da su neki sastojci poput alkohola (ne svaki, o tome sam pisala u ovom postu), proplylen glycol, sapuni, tenzidi, parfemi, talk uvriježeni kao iritansi, ali nekim osobama smetaju dok drugima ne. Prirodna kozmetika isto može biti iritirajuća, sve ovisi tko ju izrađuje i koje sastojke koristi. Srećom sve što je na tržištu prošlo neke testove i zakone. Osobno mislim da su iritansi individualani. Mnoge klijentice koriste mnoge proizvode proglašene jakim iritansima i apsolutno im ništa ne smeta dok im jedan običan omekšivač za rublje napravi kaos danima. Meni je recimo kakao maslac jaki iritans dok s recimo propylen glycolom nemam problema ako je u niskoj koncentraciji. Veći iritansi su način života i djelatnosti koje obavljamo poput pranja, dima, omekšivača, prehrambenih proizvoda koje konzumiramo i slično. Ja osobno od rajčice dobijem isti tren dermatitis oko usana za što neću kriviti kremu koju trenutno koristim. Kada smo kod komedogenosti, razne tablice koje kruže internetom su dobar pokazatelj, ali u krajnjem slučaju korisnika ne moraju puno značiti. Ja osobno ne znam kako se komedogenost testira, ali znam što mojoj koži smeta bez obzira na ocjene tablica: prišt zaradim čim pogledam shea maslac u čistom obliku, arganovo ulje, ulje ploda divlje ruže, mineralno ulje, shea maslac, talk, isopropyl palmitate,myristyl propionate i još neke što ne znači da takve proizvode ne kombiniram na nekim drugim dijelovima tijela. Na primjer, mineralno ulje neću koristiti na licu, ali ću ga upotrijebiti na stopalima. Komedogenost je individualna i više puta ne treba kriviti proizvode već obratiti pažnju na ostale činjenice: hormoni, način života, koliko koristimo makeup-a, ispijanje tekućine i prehrana. Za informaciju, imam sestru koja se jako bori s aknama čak i u svojoj 26-toj godini, pa iako je izbacila sve potencijalne komedogene sastojke, jedan komadić oraha uzrokuje na njenoj koži tri vulkana.
PROIZVODI KOJI SU IZAŠLI IZ MODE:
- lakovi bez štetnih sastojaka: iako se mnoge žene žale na razne alergije i osobno mislim da štetne sastojke treba izbjegavati, kozmetički preparati sa formaldehidom se i dalje prodaju kao kruh i mlijeko i mnogim ženama niti smetaju niti se obaziru na sastojke već na krajnji učinak.
- dezodoransi bez aluminija: propaganda protiv aluminija mnoge je nagnala da isprobaju barem jedan proizvod koji ga ne sadrži, ali pogodite što? Obično mi pišu da im nisu nešto jer si ne može priuštiti tijekom dana da dezić zakaže. Ja osobno smatram da aluminij nije dobar za kožu jer čepi lojne žlijezde, ali isto tako svjesna sam da se mnogim osobama ne podnosi "miris" tijekom dana obzirom na aktivnosti koje sve moramo obavljati.
- beauty gadgeti za čišćenje lica: jedno vrijeme su zaista iskakali iz paštete i ono što je nas krajnje korisnike zanimalo što radi ovaj od dva soma kuna u odnosu na ovaj koji košta 200 kn? Čitajući recenzije i usporedbe shvatili smo jedno: neki imaju sonične frekvencije, a neki samo "vrte" četkice po koži. Da li nam je to potrebno ili ne, ovisi o koži, meni osobno ne, jer imam previše osjetljivu kožu bez nepravilnosti. Isto vrijedi za uređaje za kućnu abraziju i slično.
- hijaluronska kiselina: iako je dugo bila hit i in, polako jenjava ali je i dalje prisutna jer jedno je sigurno: hijaluronska kiselina je odličan ovlaživač i dodatak proizvodima, ali da je neki čudotvoran sastojak-nije osim u smislu da će vam koža upotrebom izgledati sjajnije radi efekta hidratacije koji je opet individualan ovisno o proizvodu i načinu općenite njege lica.
- ekstenzije trepavica: iako i dalje jako moderne, sve više slušam kako žene gube volju ležati po dva sata i odlaziti na popravke svakih nekoliko tjedana. Kada smo kod toga, osobno sam jednom isprobala ovu tehniku i svidio mi se efekt ali isto tako danas svaka osoba koja završi tečaj ugradnje trepavica ne znači da je stručnjak, a pogotovo što se radi na veliko u kućnim radinostima i na crno koristeći neprovjereni materijal upitne kvalitete. Isto vrijedi za obrve, nokte i slične tretmane za koje danas u svakom susjedstvu postoji neka osoba koja će vam to napraviti za jeftine pare, al naš je mentalitet takav, samo da je što jeftinije. Čast izuzecima naravno.
Suma sumarum: siva zona, ukus i poimanje efekta su sasvim individualni. Danas se mogu čuti svakakva mišljenja i stavovi, ali na nama je da prihvatimo ono što želimo i shvatimo što očekujemo od nekog proizvoda. Znate, puno puta mi kažu meni je ta krema od 30 kn bolja od one za 300, pogodite zašto? Usporedite sastojke obje kreme i kod većine uočiti ćete jednaku stvar što nije tajna jer mnoge kompanije upravo rade istu stvar. Primjer: Lancome vS L'oreal, Chanel vS Bourjois itd. Ista je stvar kod makeup-a i prirodne kozmetike. Uzmite za primjer sastav jedne olovke ili maskare za oči nižeg cjenovnog ranga i višeg pa javite imaju li isti sastav. Druga stvar je oblik četkice i efekt koji ostavljaju, ali cijena često puta nije mjerilo kvalitete iako kod mnogih brendova koji ulažu u kvalitetne sastojke itekako ima veze. Nije svejedno da li je netko u fensi bočicu natrpao jeftino rafinirano bademovo ulje ili u običnu ambalažu kvalitetne i skupe sastojke.
Veliki je danas problem i krađa ideja, receptura i slično, ali uspoređujući takve plagijate teško može biti ista stvar, slična da, ali nikako ista.
Oznake: sastojci, savjeti
