BODY DISMORFIJA

Posted by Ana (bug_lady) at 11:44





Dame moje, volite li svoj odraz u ogledalu?
Da li se gledate i proučavate?
Da li se zaista i VIDITE??

Kada je počeo naš projekt ''Smršavimo zajedno'' malo sam se zamislila nad svojom prošlošću i slike o sebi. I iako nikad nisam imala problema sa viškom kg, shvatila sam da sam imala problem sa nečim drugim - sa percepcijom svog tijela! I to je upravo ono o čemu želim pisati....

Iskreno ne znam kako je to počelo, iako mislim da sam u jednom trenu smršavila oko 10-ak kg nakon što sam prestala piti oralne kontraceptive što se poklopilo sa bolešču koja me 10 dana prikovala za krevet te nisam baš jela. Nisam tada više bila u teen godinama (dapače, bile su to srednje 20-ete) i tada sam prvi puta počela obraćati pažnju na težinu i svoje tijelo. Do tada sam bila vrlo neopterećena, i hranom i tijelom. Ali eto....odlučila sam da mi se novo tijelo sviđa i da ga želim zadržati. Počela sam paničariti oko dobitka kilaže i to kontrolirala ne-unosom hrane. Znam da sam jedno vrijeme pazila da mi unos kcal bude 1000/dan i definitivno ''u glavi'' nisam bila na dobrom mjestu. Nikad to nije prešlo u anoreksiju, ali sjećam se gledanja u ogledalo, užasnog srama i sad znam da se uopće nisam vidjela u realnom stanju. Sada imam možda 4 kg više nego u periodu kada sam imala najmanje kila ikad, ali sam mišićava i snažna, imam zdrav odnos prema ishrani i vježbanju te sam vrlo zadovoljna tijelom, iako uvijek može bolje :D.
Dakle, imala sam krivu percepciju svog tijela, poremećaja koji se zove dismorfija.

Dismorfija je kronična mentalna bolest, poremećaj, prilikom kojeg je osoba preokupirana sa slikom o sebi te izgledom. Osoba često posjeduje negativne misli te je opsjednuta sa nekim detaljom, pravom ili imaginarnom manom. Posljedice su izolacija od društva, depresija, tjeskoba....Najčešća i nama svima poznata je anorexia nervosa (i ostali poremećaji prehrane), no u zadnje vrijeme se tu svrstava i mišićna dismorfija ili bigoreksija prilikom kojeg osoba misli da nije dovoljno mišićava i opsjednuta je izgradnjom mišićne mase. Nemojte ih miješati sa body bilderima jer bigoreksičari skrivaju svoje tijelo, skloniji su uzimanju steroida a njihova prehrana je strogo regulirana.


Neki od simptoma dismorfije su opterećenost izgledom; često gledanje u ogledalo; izbjegavanje ogledala; izbjegavanje fotografiranja; uvjerenje da okolina primjećuje određene (umišljene) mane; uspoređivanje sa drugima; izbjegavanje druženja; nošenje prevelike odjeće itd.....

Mislim da sam ja imala neki blaži oblik dismorfije tijela i mislim da to više/manje svatko ima u nekom periodu života, pogotovo u teen godinama kada je sve predmet preispitivanja pa tako i slika o sebi. Sve je to ok dok ne pređe u ekstreme.

Jednako mislim da nije zdravo kada pretile osobe sebe ne vide - ne vide što si rade i koliko su velike. Znam ih dosta takvih, koji ne vide svoju stvarnu veličinu. I tako se ne vide tj.ne žele vidjeti godinama dok ih nešto ne osvijesti (kao npr. shopping koji je postao nemoguć jer nema robe u njihovoj veličini) ili dok se ne razbole pa ih to malo uzdrma. Baš sam sinoć imala priliku pričati sa djevojkom kojoj se upravo to desilo....koja se zaista vidjela po 1.puta nakon godina i godina zavaravanja.

Puno nas je nezadovoljno nekim dijelom svog tijela ili tijelom općenito i mislim da treba reagirati na realne probleme. Pa zato je nastao i naš mali projekt, da vam pomognemo da se zaljubite u tu sliku u ogledalu :D.

Što mislite o dismorfiji i je li vas to ikada mučilo? Imate li oko sebe ljude koji imaju iskrivljenu sliku sebe?

Ana (bug_lady)



OSTALI POSTOVI PROJEKTA ''SMRŠAVIMO ZAJEDNO'':
PROJEKT SMRŠAVIMO ZAJEDNO - uputstva
Avon daruje !
Motivacija by Ana (bug_lady)
Ako niste, učinite to radi sebe!
MENI #2- SLASTICE by Tamara
Jedimo lagano by Ana (bug_lady)

42 komentari:

  1. Imala sam na poslu jednu kolegicu koja je stalno govorila da je debela, a bila je kost i koža, nisi je imao što vidjeti...bilo je očito da se radi o nekom poremećaju u ishrani, da li o ovome o čemu ti pišeš ili još gore, ne znam...teško je kad skužiš takve stvari kod ljudi s kojima nisi baš jako jako blizak pa bi htjeo pomoć, ali ne znaš što možeš napraviti uopće jer naravno da obična uvjeravanja nemaju baš nikakvog učnika dok osoba sama ne dođe do nekih spoznaja. Ali kile možeš dobiti i izgubiti, ali narušeno zdravlje nažalost često ne možeš vratiti :/

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Slažem se. Imam ja frendice koje govore da su debele a nisu, i nikad ne znam jel to potreba za pažnjom i uvjeravanjem ''ne nisi'' ili nešto više od toga....

      Izbriši
  2. Draga Ana, o ovom problemu sam pisala u jednom od svojih postova ali nisam znala kako se stručno zove taj problem. Ja patim od body dismorfije preko 20 godina. Otkako sam prvi put smršavila stalno se vidim debelom i ružnom. I kada sam zaista bila ko anoreksičarka i dalje sam se tako vidjela, dane kažem kako mi se smije okolina i obitelj koje stalno gnjavim pitanjima :"jesam ki debela?". Već su me odavno proglasili bolesnom :D
    Što sam starija to se više prihvaćam i ne opterečujem ali užasan problem o kojem treba pisati i pričati, hvala ti !

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Da, sad se sjećam tvoga posta. To je bio jedan od onih koji me kao magnet privukao na tvoj blog. To po malo muči svakoga od nas, a čini mi se više one koji su bili u nekom od ekstrema. Meni je isto lakše sa godinama, ali dođe to sa samopouzdajem i zrelošću.

      Izbriši
  3. Tu pojavu cesce primjecujem kod osoba sa prekomjernom tezinom. Obicno za sebe kazu da imaju normalnu/zdravu tezinu ili u najboljem slucaju " imam samo 5 kg viska ". A one malo kriticnije, kazu da imaju 10 kg viska...a prava istina je imaju cak 30 kg, pa i vise :/
    Onda idu izgovori tipa: krupne kosti :D takva gradja, "ja nista ne jedem, ne znam odakle to", "hormoni"... a zapravo, jako puno jedu i to cesto (mnogo puta sam bila svjedok toga, jedu kriomice! ).
    A osobe koje imaju normalnu tezinu, koje su vitke i fit, za njih kazu da su anoreksicne :/

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. A kad je u našoj kulturi prihvatljivo i ''zdravo'' imati malo špeka :)
      Mene osobno nervira kada je neprihvatljivo nekoga nazvati debelim, ali zato je čisto ok reći da je netko jako mršav. Obje su činjenice i ne znam zašto bi bilo neprihvatljivo reći bilo što od toga

      Izbriši
    2. Eh, da je to samo "malo" speka...to je stvarno, realno, jako puno speka :/
      U vezi debelo/mrsavo i meni to isto smeta :/
      Uvreda je kada za nekoga kazes da je debela/debeo i to se ni slucajno ne smije reci a nije uvreda kada se za nekoga kaze da je mrsav/a?
      To mi nikad nece biti jasno :/

      Izbriši
    3. Ja bih se pridružila komentaru od Coco - uglavnom srećem ljude koji imaju popriličan broj kilograma viška i uvijek su u pitanju ili hormoni ili teške kosti i sl. Uglavnom, ispada da nikad nitko ne jede.
      Ja sam nedavno bila u velikim crnjacima, da ne kažem depresiji. Naime, visoka sam, mogu bez srama reći da sam vitke, normalne građe i sada sam trudna. Meni je stomak lagano počeo rasti u 4. mjesecu trudnoće i u 5. mjesecu se poprilično vidio (sada sam 6,5 mjeseci i skroz sam navikla na nogometnu loptu koju nosim). Onda sam od nekoliko žena doživila izjave tipa da im se stomak nije ni vidio do 6. ili 7. mjeseca trudnoće, da se ništa nisu udebljale i to me bacilo u totalnu depresiju jer sam pomislila da sam nenormalna. Čitam dosta knjiga o trudnoći i po svemu mi je sve u redu, nalazi krvi su super, šećer je čak na donjoj granici, željezo ludilo, jedem poprilično zdravo i uravnoreženo, doktorica mi je zadovoljna svime. I što se dogodilo? Ja sam se pitala i pitala i pitala gdje onda rastu te bebe ako se majkama ne vide trbuščići? Jer neko maleno biće od 6 mjeseci u stomaku u prosjeku teži oko jednog kila, dugo je preko 30 cm, a da ne govorim o plodnoj vodi i ostalim popratnim stvarima - trbuh nikako ne može biti ravan - NE MOŽE! I onda sam ja skužila u čemu je stvar! Žene na kojima se ne vidi do 6. mjeseca da su trudne su obično jake građe, odnosno, okruglastije i imaju već otprije velik stomak. A u pravilu, one žene koje u trudnoću uđu s viškom kilograma ne smiju ni dobivati na težini, odnosno, smiju ali minimalno (zbog dijabetesa i još mnogo popratnih stvari koje mogu loše utjecati na bebu, a i na mamu). I onda sam sama sebi rekla da nemam više šta slušat od nepoznatih ljudi nikakve priče (forumi, grupe na fejsu...) i da imam svoju doktoricu i eventualno stručnu literaturu koju čitam ukoliko me nešto brine/zanima.
      Malo sam se razvezala, ali nekako sam baš imala potrebu ispričati svoju mukicu koju sam nedavno prolazila... :)

      Izbriši
    4. Draga, kako bi moja baka rekla ''vjeruj u se'' :). Forum, frendice, grupe....sve to može biti od pomoći, ali treba stvari realno odvagnuti. Da im se ne vidi trguh 3 mjeseca prije poroda je nemoguće. Tako da si dobro zaključila zašto je to tako.

      Izbriši
    5. Draga Lenka, još se nije rodio tko bi svima ugodio. Pusti ih sve. Ja sam visoka 169, ostala trudna sa 49 kila (čistih mišića) udebljala se u trudnoći 6 kila, beba imala preko 4. Dojila je 20 mjeseci. Sa anoreksijom kako kažu ljudi oko mene, a drob mi se od 4 mjeseca vidio i to puno. Ali samo iz profila i kada bi me tako gledala u 4 mjesecu izgledalo je kao da ču rodit svaki čas, a s leđa mi se drob nije vidio ni kada sam išla rodit. Sve su ti to ljubomorni jezici. Šuvaj sebe i bebulini. Baš mi drago da si trudna ;) Rita

      Izbriši
  4. Imam jednu osobu u okolini koja je doslovno pukla nakon sto je smrsavila cxa 30kg. Nije samo stvar rugorozne promjene garderobe vec je ponasanje katastrofa, zivcanost, misli i govori da je debela i da se udebljala, a uzgleda ocajno i mrsavo i bolesno. Tu sam pokusala pomoci i pomoci nema. Cak se i u trudnoci odricala i vjezbala puno vise kad je shvatila sa se krenula debljati.

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Tijelo je manje, ali mozak još ima tih 30kg. Teško je.....

      Izbriši
  5. Coco je napisala sve sto sam i ja mislila napisati, plus da dodam kako ja stvarno imam sreće, uvijek sam imala idealnu kilažu a jedem sta god mi padne na pamet i ne bavim se redovito sportom, osim plivanjem jer moram. Počela sam sad paziti da ne jedem puno zasicenih masnoća samo radi celulita kojeg imam minimalno, ni ne vidi se dok ne stisneš. A moje prijateljice koje su sve dosta bucke misle da su one taman a ja premršava...meni je najbolje mjerilo vaga a ogledalo je tu da vidim dali mi nešto stoji ili ne

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Snježana, imaš jedan zdravi odnos :) Ne obaziri se na premršava komentare....

      Izbriši
  6. Ne mogu reći da me dismorfija mučila u tolikoj mjeri da sam namjerno sebe uništavala ne-jedenjem, ali sam često mislila da sam neprivlačna i debela. No, što sam starija to me sve manje muči i kad se pogledam u ogledalo vidim da sam zaista skladne građe (a lako bih se mogla udebljati jer svi u mojoj familiji imaju sklonost tome), a ako idemo po nekakvom mjerilu vage, onda i ona to potvrđuje. Imam trbuščić, imam jača bedra, imam celulit, ali baš me briga za to. Ono što sve češće vidim po gradu je sve veći broj djevojaka mojeg godišta, čak i mlađih, koje imaju preko 100 kg, i ne, ne pretjerujem. Zar nije to zabrinjavajuća činjenica? Koliko god ovaj poremećaj obuhvaća i one koji se vide debljim nego što jesu, ima i onih koji ne vide koliko zapravo teže i kako to može utjecati na njihov daljnji život - usaljeno srce, zakrčene krvne žile itd. I jednima i drugima se može tupit i pokušat pomoć, ali najčešće se ili uvrijede ili se ogluše na to.

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Iskreno, i mene zabrinjavaju te mlađe populacije. Srednjškolke i osnovnoškolke kojima se preljeva salo preko ruba hlača - sve češći prizor. Ili sise iz dekoltea :) Na žalost, to vodi ka puno problema kasnije.

      Izbriši
    2. slažem se s anom. nije to prelijevanje od zdrave spize. svi jedu čipseve, kisele gliste (gumene bombone) i tako to.užas...

      Izbriši
  7. mene više zabrinjava to što je prije bilo obrnuto. Više je mladih mislilo da su debeli, a danas su gotovo svi mladi, a i stariji debeli, i na žalost rijetko tko pokušava nešto da smanji kilažu.
    A svaki dan slušam, nemrem bez večere, čokolade se ne odričem, i sl. gluposti, a s druge strane kupuju zrna zelene kave u nadi da će bez truda, muke i odricanja skinuti kile.
    Uglavnom rezime svega što želim reći , da me ne zabrinjava to sve, zato što su ljudi lijeni i ne žele ništa sami, već da drugi ili nešto treće sve napravi za njih, a njihovi su zubići nabili sve te kile, pa im je ovo ko neka kazna koja će im s godinama biti sve teža ako se ne pokrenu.
    Tako da dismorfija nije u slučaju današnje mladeži nikakvo opravdanje već bih to nazvala lijenost, ali ovo defiitivno bolje zvuči kao i bolest štitnjače :)))

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. a ketoni maline??!! pa to je zakon!! :)
      A opravdanja tipa imam spori metabolizam? :)
      Nije dismorfia opravdanje, naravno da ne.....

      Izbriši
    2. ma sva ta sranja koja čujem svaki dan. Ketoni maline, dobro da si me sjetila :D .
      ugl razumiješ što želim reći :p

      Izbriši
  8. Predivan post, čovjek se stvarno može u puno toga naći.
    Željela bih prokomentirati osim posta i neke komentare koje vidim i to iz perspektive estetski deblje osobe koja se tim estetskim problemom bori cijeli život i zna što jedna takva osoba psihički prolazi.
    Medicina je lijepo napravila klasifikaciju putem izračuna indeksa tjelesne mase ili BMI. tu postoje granice i to na način granice upozorenja kada se treba početi razmišljati o korekciji prehrane i granici kada je promjena nužna odmah tj. pretilost.
    Međutim ova klasifikacija nije zaživjela u društvu nego je prihvačena neka idealna slika kako čovjek treba izgledati. Ta slika se povijesno mjenja pa bi u današnjim okvirima Marlyn Monroe već u većem dijelu zapadnog bogatog društva danas bila estetski debela, dok u siromašnijim dijelovima ovog planeta ona bi i dalje bila ideal ljepote. Htjedoh reći da se debelima danas često nazivaju osobe koje to po medicinskim kriterijima nisu, ali prema estetskim zbog svoje građe tijela jesu. Jako često sam čula komentare da je Janica Kostelić u vrijeme svojih najvećih sportskih uspjeha: debela, iako to zdravstveno sigurno nije bila jer znamo da vrhunski sportaši uz sebe imaju svu medicinku potporu i to sigurno njena medicinska pratnja ne bi dozvolila a njen uspjeh je dokaz za to. Zašto to pišem? Želim upozoriti da nas danas okolina osuđuje i prije nego što debljina jest pravi problem, te već tada počinje neka vrsta dismorfije.
    Odjeća
    Anoreksične osobe širokom odjećom osim što skrivaju mršavost da ne bi slušale prigovore, širokom odjećom i dalje skrivaju debljinu. One i dalje misle da su predebele.. Izvana one mogu funkcionirati odlično, zezati se, imati uspješne karijere, brakove, činiti se sretnima ali samo one znaju je li to istina. Kada bolest ode predaleko više je nemoguće održati sretnu sliku sebe. Kada joj kažete da je mršava u jednu ruku ste joj dali kompliment iako ju smeta što to ne vidite lijepim. Reći joj da je debela jednaka je uvrijeda kao kad to kažete osobi koja to možda realno i je.
    Osobe koje su estetski debele također najčešće žele prikriti debljinu i to se prikrivanje nastavlja kada pređe i u pravu pretilost. One i dalje mogu biti vesele na oko, bezbrižne i smiju živjeti, te su ograničane viškom kila u ovisnosti koliko je on velik. Što je osoba mlađa, višak kila ju manje ZDRAVSTVENO opterečuje.
    Željela bih pojasniti preuske traperice. PREUSKE TRAPERICE SU UZBUNA! One su pokazatelj ne prihvačanja samog sebe. Estetski debela osoba. želi manji broj traperica. Nešto deblja osoba bilo da se radi o pretilosti ili o estetskom problemu je presretna kad nosi 50 a uspije stati u 48, ili 42 u 40 ili 38u36, 36 u 34........Čak kad i to ne znači realno mršavljenje nego veći kroj hlača, broj manje na etiketi je ogromna sreća i zadovoljstvo. Da može se činiti izvana sretna, bezrižna i neopterečena što u stvari ne mora značiti baš ništa.
    Moj suprug je cijeli život vitak, mršavije građe, Tako ga estetski klasificiraju za razliku od mene. Cijeli život se trudi postići višu kilažu, ali realno on to zbog svoje građe i zdravlja ni uz redovito vježbanje ne može postići. Kako se osjeća samo on zna, no on je estetski prihvačeniji sa svojih 10kg manjka nego sa ja svojih 10 viška. I to je činjenica. Za većinu našeg društva: on je zgodan a ja sam dobra.Ja govorim o 10kg koji ne smetaju kao takve našem zdravlju. No već tu se vidi kako današnje društvo funkcionira.

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Ah, BMI. S jedne strane je to dobra stvar jer ipak ukazuje na nešto, ali je ipak relativan pokazatelj. Npr.ja sam po BMI neuhranjena iako sam zdrava i snažna. Gledati samo visinu i težinu ...hm....Mislim da ne postoji ideal i ne smije postojati.
      Marilyn Monroe - ona uopće nije bila ''jača'', bila je petit i nosila je današnji br.40. , a neki čak kažu i 34,36.
      npr. http://starcasm.net/archives/169858
      http://www.todayifoundout.com/index.php/2012/04/marilyn-monroe-was-not-even-close-to-a-size-12-16/


      Izbriši
    2. Mislim da je Janica ovdje očajan primjer jer se godinama pucala steroidima :)).
      Ja smatram debelim sve što se preljeva, uspuše a nije zgoljavo i baš eto prebolilo bronhitis, i kad zauzme u zetu dva sjedala , ode u dubravicu i kupi umjesto jednu pizzu punu vrećicu svega i kaže da eto ima problema sa štitnjačom pa je zato debel/a.
      Borba s kilama, hmm , iskreno to godinama se borim, jer za mene ovako : ok ako si bolestan pa ide sporje radi ljekova/ hormona i sl, ako nisi nema borbe. Vrlo je jednostavno, ne znam zašto ljudi općenito zdravu prehranu smatraju luksuzom, a to uopće nije.
      Nauka je postala jer je sve više ljenih a debljih ljudi pa ajmo sad smisliti neku dijetu kojom se neće nedaj bože trebat odreknuti čokolade, ili masnih čevapa svaki dan pod pauzom.
      Ne bitno kako tko gleda na to, deblji ljudi štete sami sebi, i definitivno više "jedu" i iz gledišta medicine i proračuna. Pa eto ja smatram da ono kaj uzmu meni prisilno sa plače za zdravstveno a uzimaju dosta, da svaki dan kupujem lijekove nekom debelom koji se namjerno prežderava jer gle postoje đabe lijekovi za smanjivanje šećera, masti i drugih gluposti koje tuku zubima.

      Uglavnom, isprovocirana glupostima i pravdanjima, kako je i Ana gore napisala, spor metabolizam, bolesna štitnjača (radi debljine a ne debljina radi nje) i ne moguć život bez čokolade, brze hrane i sl... uslijedio je moj komentar.
      Jer sve bi htjele biti mršave, imaju opravdanje zašto su debele i dobar razlog zašto dijeta nije dobra :)

      P.s onaj tko je zadovoljan svojim tijelom, zadovoljan jer ga njegova kilaža ne ograničava i ne sputava, sve drugo je traženje opravdanja i uvjeravanje okoline da je ubiti debelo normalno jer lijenost ne dozvoljava da zubi prestanu trusit toliko kcal dnevno.

      Izbriši
    3. Da razumijem te i tvoja isprovociranost nije nimalo drugačija od one koju često srećem. To što ti govoriš (oprosti na slobodi u skračivanju): "Ne pi*di i ne drami nego prestani žderati" stoji! No vjeruj mi da mi ti to ne možeš reći toliko puta koliko puta sam ja to sama sebi rekla, i koliko su mi to puta ljudi oko mene rekli u mojih 25-tak godina više manje debelog staža. Gotovo nijednom mi nije pomoglo, nego sam se osjećala jadnije, tužnije i depresivnije i nemali broj puta sam zabila glavu u tanjur zbog toga. To što tebi to zvuči tako jednostavno, moja borba je dokaz da nije. Ja imam apetit 200 kilašice koja uspjeva ne otići iznad 72-73 iako mom mužu to izgleda možda kao tipično preseravanje i ne prestajanje jedenja sa prelijevanjem sala preko hlača, jer drukčije ni ne može misliti kad nema takav problem.

      Izbriši
    4. Razumijem emocije koje stoje iza toga....krug nesretnosti/depresije. Nesretna sam zbog kilaže, a jedem jer sam nesretna....
      Definitivno nije jednostavno već ide mic po mic.

      Izbriši
  9. Naravno da smo sve deblji, jer nam je hrana sve dostupnija. Sve manje se krećemo. Pa i kućni ljubimci su sve deblji.
    Ono što ja želim reći svojim kolegicama "supatnicama" je: postavite SVOJ CILJ. Ne nasjedajte na lažne slike savršenstva. Uživajte u SVOM putu prema SVOM CILJU. recite ja ću stići bez obzira što drugi misle koliko dugo putujem. Znam kako je teško samo zadržati postojeću kilažu i oduprijeti se pomicanju skale prema gore. Znam kako je teško kada vaga pokaže malo više, koliko si nesretan i onda izbjegavaš vagu. To može trajati godinama. Uzmite 5kg brašna, soli,praška bilo što i popnite se na 5-ti kat pa to isto ponovite bez 5 kg i recite sami sebi: ovako ću se osječati uskoro! To ovisi samo o meni.
    Pusa i samo hrabro dalje.

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Majo, svaka čast. Imaš odličan stav i vidim da si jako, jako motivirana. Slažem se da treba gledati i slušati sebe, a bez cilja ništa!

      Izbriši
    2. pa i droga nam je sve dostupnija, zar to znači da se trebamo svi drogirati?

      Izbriši
    3. Ako je Janica bila ocajan primjer, onda ne znam kak' bi ovo nazvali. Potreba za hranom je osnovna bioloska potreba. "Potreba" za drogom to uopce nije (za neovisnike/vecinu populacije o kojoj tu pricamo)... Mislim da je svima jasno sto je Maja htjela reci, a to je da je "gotova" (a nezdrava) hrana dostupnija danas nego sto je bila prije. Pekare na svakom koraku i tako to... A uz danasnji zivotni tempo naravno da je lakse okrenut se takvoj prehrani nego kuhat doma. I sry, ali ona prica da je zdrava hrana financijski jednako dostupna kao i "obicna" hrana na koju smo kulturoloski navikli tu u Hr meni jednostavno ne drzi vodu. Primjer: najpovoljnije kravlje mlijeko 1 litra=cca 8 kn, najpovoljnije bademovo/sojino/rizino mlijeko 0,5 litara=15 kn (i to sam malo rekla).

      Izbriši
    4. Ispričavam se što nisam uzela dobre primjere. No tko želi shvatiti će. Što se tiče droge, s obzirom da nema problem s time teško mogu znati da li ovisniku ili osobi koja se liječi od ovisnosti sve veča dostupnost stvara probleme. No komentar za hranu je bio više u smjeru: evolucijski smo skladištili u salu hranu kako bi preživjeli periode bez hrane. Sad to više ne moramo činiti, no očito još nismo u potpunosti evoluirali.

      Izbriši
    5. Za anonimnu/og nauči čitati tablicu sa stražnje strane pa ćeš vidjeti da to što je sojino/rižino i skuplje da nije zdravije ;)
      nisam bez veze pisala post o diet organizeru, ne samo za one koji imaju viška već za sve da se nauče jesti zdravo a ne ono što marketing kaže da je zdravo i skupo. e kada to ljudi shvate onda će se i neke stvari promjeniti. Jer ovim razmišljanjem jedino veliko bravo za marketing ;) i manje malo bravo za sve ostale kojima je net dostupan a preljeni su da se malo obrazuju sami ;).
      hrana je jednako kao i kreme i njihov sastav :) , treba se naučiti čitati sastojke (na hrani tablice) kako bi našli adekvatnu njegu ili kod hrane prehranu :).
      ja sve što govorim/napišem pišem isključivo zato što svaku od vas koja kaže da je zdravo skupo, mogu dokazati da su u krivu :)
      baljezganje mi nije interesu, ali me ljudska glupost često isporvocira nepotrebno.
      I isto tako svakoj od vas koja kaže da je nemoguće i teško, mogu dokazati da je itetkako moguće i lako skinuti, a teže je meni kojoj je deficit da bih stajala na nogama zaista malen, tako da netko kome deficit može biti kao moje održavanje, a takvih ima zaista puno njima ovo ne bi trebao biti nikakav problem. Jednostavna matematika, 7000 deficita je 1 kg čiste masti. Sada ako netko može imati deficit od soma kalorija dnevno jel njemu lakše skinuti 1 kg masti nego meni kojoj je deficit od 300 užasno puno?
      Nemojte se cure zavaravati ;) , jer varate sebe a ne mene ili Anu , roditelje i td.

      Izbriši
    6. p.s i akcija kravljeg mlijeka u kauflandu 4,89 ;) i alpro soja 8,99 eto za svakoga nešto. P.s mlijeko je inaće čisto sranje kaj se tiče prehrane tek tako da napomenem, ali opet ako ikada budeš kucala nešto i sama ćeš to zaključiti, ali tebi prepuštam da li ćeš podupirati marketing ili naučiti sebi činiti dobro.
      Sretno u tome.

      Izbriši
    7. Majo, imaš pravo za evoluciju....mi smo jednostavno programirani da nas privlači hrana sa puno masti i šećera jer to stvara zalihe. Zato je potrebna potpuna kontriola unosa i potrošnje.

      Izbriši
    8. Za T.B.
      Zanimljivo mi je kak' iz mog komentara nisi uopće uspjela skužiti da li sam muško ili žensko, ali bitno da si uspjela iščitati da ne čitam deklaracije, ne educiram se dovoljno jer sam prelijena, padam na reklame jer sam eto marketinška ovca i lažem sebe/roditelje/vas da sam zdrava, mršava i lijepa dok to uopće nisam. Znači, umjesto da argumentiraš svoj stav da zdrava hrana nije ni skupa ni tako nedostupna (čemu sam ja prigovorila jer mislim da jest), ti si stvari odvela na osobnu razinu jer eto, valjda imaš sposobnost vidjeti me preko ekrana dok pišem komentar i usput dobiti uvid u moje obrazovanje, vjerovanja i odnose s bližnjima. Moj iskren i dobronamjeran savjet ti je da naučiš sudjelovati u konstruktivnim raspravama i isto tako da naučiš dijeliti svoje znanje i savjete bez osuđivanja i upiranja prstom ("ti ne možeš smršaviti jer si slabić"). To ne samo da bi trebalo biti u tvom osobnom interesu, nego i u interesu ovog bloga na kojem si autorica nekih članaka. I da, kad izlažeš javno svoj rad, onda moraš biti spremna i na kritiku. Konstruktivne prihvati, zlobne/uvredljive ignoriraj. I to je sva balada, nema potrebe za prevelikim vrijeđanjem i dizanjem halabuke jer se netko drznuo uočiti da ti pravopis baš i nije na zavidnom nivou (btw da ne bi bilo zabune: ja nisam autorica tih komentara, zapravo ovo mi je prvi članak koji komentiram iako blog pratim već više od godinu dana). Tak' da ono: vi pišete, mi čitamo, svi skupa se lijepo savjetujemo i pričamo, duge, cvjetići i jednorozi, somewhere over the rainbow...

      Izbriši
    9. Za anonimnu: bez uvrede, ali kad netko na spomen "zdrave hrane" spomene bademovo i/ili sojino mlijeko, tu svaka konstruktivna rasprava završava jer očito nije moguća. ;)

      Izbriši
  10. Brojim! Hvala na podrsci. Maja memorysun

    OdgovoriIzbriši
  11. Ajme žene, vi ste totalno skrenule s teme.Ana je opisalaj edan grozan problem od kojeg sama patim. Moja iskrivljena slika same sebe ide toliko daleko da sam počela i nepoznate ljude ispitivati o svom izgledu i gnjaviti ih svojom "debljinom". Pitanje je da li se takav poremečaj može ikada izlječiti i trebamo konkretnu podršku !

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Da, zabrazdili smo u neke krive vode. Konkretna podrška je potrebna kada to pređe u ekstreme, što mislim da nismo ni blizu :) A naša međusobna podrška uvijek! ;)

      Izbriši
    2. Martina ti si stvarno lijepo gradjena i vitka. Razumijem kako razmisljas, ja sam u vitkim fazama kojima sada tezim imala isti problem. Nakon godina pricanja samom sebi kako nisi kako treba tesko je izgubiti naviku. Ista prica u glavi u svim fazama, ja imam dojam i zato sam pricala o svom cilju, da mi izaberemo necije drugo tijelo sto je nemoguce postici, dok bi mozda trebali postaviti kao cilj viziju sebe idealne u svojoj gradji. Maja memorysun

      Izbriši
    3. Zato mi se ovaj post cini odlican. Pogledati se u ogledalo, pogledati kriticne dijelove i zamisliti kako bi oni trebali izgledati idealno, da li je ta slika realno moguca. Vidjeti i ono sto nam se svidja, sigurno postoji nesto cim smo zadovoljni i oko toga graditi sliku svoje vlastite ljepote. Moramo nauciti voljeti svoje tijelo bez obzira na mane. Maja memorysun

      Izbriši